Djelovanje biljnih vlakana  kod fizioloških poremećaja i bolesti




- opstipacija (zatvor)
- smanjenje tjelesne mase
- šećerna bolest
- smanjenje kolesterola
- sindrom razdražljivih crijeva
- divertikuloza i divertikulitis
- detoksikacija
- prevencija polipa i karcinoma debelog crijeva



Opstipacija (zatvor)


Obje vrsta vlakana povećavaju masu stolice, vezujući velike količine vode, što olakšava redovito pražnjenje crijeva. Naročito se netopiva vlakna smatraju čistačima crijeva, jer se kao nepromijenjena izbacuju iz debelog crijeva, a na svom putu kroz probavni trakt, zahvaljujući velikoj masi i vlažnosti, čiste zidove crijeva i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u crijevima.

Smanjenje tjelesne mase

Biljna vlakna imaju dvostruki učinak na smanjenje tjelesne težine. Kao prvo, biljna vlakna u želucu bubre upijajući veliku količinu tekućine, ispunjavaju želudac i daju osjećaj sitosti. U želucu se vlakna zadržavaju nekoliko sati  pa osjećaj sitosti koji ona proizvode, daje priliku organizmu da koristi postojeće masne naslage kao izvor energije.
Pri tom su biljna vlakna zanemarive energetske vrijednosti, tako da obrok sadrži samo 15-20 kalorija. Ukoliko se biljna vlakna koriste u svrhu smanjenja tjelesne težine, trebalo bi ga koristiti kao zamjenu za obrok. Drugo, topiva vlakna u tankom crijevu stimuliraju lučenje hormona koji inhibitorno djeluje na centar za glad  pa se na taj način smanjuje želja za hranom. Također i djelovanje vlakana na smanjenje kolesterola u krvi neizravno utječe na smanjenje tjelesne mase. Pretilost, pored estetskih implikacija, ima i ozbiljne zdravstvene posljedice, među kojima su najopasnije: hipertenzija ( povišen krvni tlak ), kardiovaskularna oboljenja, povišen kolesterol, dijabetes tipa II i povećan rizik od nastanka karcinoma.                                     Redovita  zamjena obroka biljnim vlaknima dovodi do mjesečnog gubitka tjelesne mase u iznosu od 2-4kg.
Pri tome je potrebno unositi veliku količinu vode
(1.5-2l dnevno).

Šećerna bolest

Topiva biljna vlakna djeluju u tankom crijevu. Vezujući vodu, ona stvaraju želatinoznu - spužvastu masu, koja zarobljava molekule glukoze i tako usporava resorpciju šećera, što dovodi do boljeg metaboliziranja glukoze. Zahvaljujući tome, ne dolazi do naglog skoka šećera u krvi dijabetičara nakon obroka ili tzv. postprandijalne hiperglikemije. Tako se smanjuje i potreba za inzulinom, hormonom koga proizvodi gušterača i koji omogućava da naše tijelo iskoristi glukozu kao izvor energije. Ukoliko se ne unosi dovoljno biljnih vlakana, gušterača je prinuđena proizvoditi velike količine inzulina kako bi održala pod kontrolom razinu šećera u krvi, na koji je naš organizam vrlo osjetljiv. Što više slatkiša i šećera unesemo hranom, gušterača mora više raditi, što na kraju dovodi do njenog iscrpljivanja i do nastanka dijabetesa tip II, koji se do nedavno povezivao s poznijom dobi. Vlakna imaju jak preventivan utjecaj na ljude s rizikom od obolijevanja od dijabetesa tip II. Kod ovog oblika dijabetesa postoji rezistencija ili otpornost glukoze na inzulin pa razina hormona inzulina enormno raste u krvi. Neke osobe koje boluju od dijabetesa dobivenog u zrelim godinama mogu držati pod kontrolom razinu šećera samo konzumirajući biljna vlakna kao dodatak prehrani.

Smanjenje kolesterola

Topiva biljna vlakna u dvanaesniku vezuju žučne kiseline od kojih nastaju žučne soli i izbacuju ih putem stolice. Tako je onemogućena reapsorpcija žučnih kiselina iz tankog crijeva ponovno u jetru, gdje se iz njih stvara LDL - kolesterol, osnovni izazivač procesa ateroskleroze krvnih žila. Samim tim prevenira se nastanak srčanih bolesti. Najpoznatija studija koja ispituje vezu između uzimanja biljnih vlakana i rizika od koronarne bolesti je COHORT studija, koja je nakon deset godina povećanog unosa vlakana, pokazala da je rizik od infarkta miokarda skoro dvostruko smanjen.  Dakle, što je unos vlakana veći, rizik od infarkta miokarda je manji. Druga velika studija je škotska studija koja je ispitivala oba spola starosti 40-59 godina . Ispitivanje je pokazalo da su vlakna jednako kardioprotektivni u oba spola.

Sindrom razdražljivih crijeva

Ovaj sindrom je u medicini poznat pod različitim nazivima: spastički kolon, spastički kolitis, mukozni kolitis, nervoza debelog crijeva ili funkcionalni poremećaj debelog crijeva. U ovom slučaju nema normalnih kontrakcija debelog crijeva, već su te kontrakcije poremećene i ponekad nagle. Kontrakcije znaju biti prenaglašene ili kontinuirane i dugo trajati. Jedan dio debelog crijeva kontrahira se bez ikakve veze sa drugim dijelovima. U drugom slučaju, moguće je da aktivnost debelog crijeva bude jako slaba, gotovo zanemariva. Te abnormalne kontrakcije dovode do stalne promjene učestalosti i strukture stolice, s tim što je opstipacija (zatvor) najčešći slučaj. Druga karakteristika ovog sindroma je uznemirenost ili bol u trbuhu. Rješenje za ovaj funkcionalni poremećaj je uzimanje što većih količina biljnih vlakana, koja će pomoći stvaranje obilne i meke stolice u crijevima i izazvati olakšano pražnjenje crijeva, uz normalizaciju pritiska u njima, što dovodi do ozdravljenja.

Diverkuloza i diverkulitis

Divertikuloza predstavlja pojavu džepova ili izbočina na prirodno slabim mjestima duž zida debelog crijeva. Do ove pojave dolazi postepeno u toku dužeg vremenskog razdoblja. Do pojave džepova dolazi usred pritiska, odnosno naprezanja prilikom kontrakcija debelog crijeva. Ova ispupčenja u obliku balona djeluju tako da ovaj dio crijeva postaje zadebljan i neravan. Usred toga može doći do izvjesnih promjena u funkciji i pojave neugodnosti, dijareje i/ili opstipacije. Povećan unos biljnih vlakana potpuno spriječava nastanak ove bolesti i njenih komplikacija, kao što je divertikulitis ili zapaljenje tih džepova. Kod već nastale bolesti biljna vlakna mogu dovesti do poboljšanja i zaustavljanja bolesti. Vlakna smanjuju pritisak u crijevima, čineći crijevni sadržaj voluminoznijim i mekšim, a samim tim i lakšim za izbacivanje iz crijeva. Kako se ostaci hrane kratko zadržavaju u crijevima, tako je i mogućnost raspadnih procesa i infekcija jako smanjena.

Detoksikacija

Detoksikacija je proces uklanjanja štetnih elemenata ili toksina, unesenih hranom iz organizma. Najveća resorpcija toksina zbiva se u debelom crijevu i to direktno u krvotok, koji zaobilazi jetru, jedini organ u našem organizmu zadužen za detoksikaciju. Kod prehrane siromašne biljnim vlaknima, ostaci hrane dugo se  zadržavaju u debelom crijevu i djelovanjem bakterija razlažu do štetnih tvari ili toksina, koji se resorbiraju u krv. Ovi toksini oštećuju tkivo i mogu  dovesti  do kancerogenih promjena. Odtamo  toksini djeluju direktno na imunitet pa se kao posljedica poremećenog imunog odgovora, kao prvi simptom, javlja bolest kroničnog umora. To je prvi znak pada imunog odgovora, a da još drugi parametri imunološkog statusa nisu poremećeni.                                                                                 Biljna vlakna čiste nataložene fekalne materije u debelom crijevu i tako spriječavaju njihovo raspadanje do toksina, a stvaranjem obilne i meke stolice olakšavaju njihovo izbacivanje iz organizma.

Prevencija polipa i karcinoma debelog crijeva

Karcinom debelog crijeva nekad je bio rijetko oboljenje, međutim danas, zahvaljujući načinu prehrane (rafinirana,industrijski proizvedena i prerađena hrana) došlo je do toga da se ova vrsta karcinoma nalazi na drugom mjestu, odmah iza karcinoma pluća. Da bi se spriječio nastanak ove bolesti, potrebno je što više skratiti vrijeme prolaska hrane kroz debelo crijevo, čime se smanjuje vrijeme kontakta između kolonocita (stanica sluzokože debelog crijeva) i potencijalno kancerogenih otpadnih materija nastalih raspadanjem hrane. Obje vrste, i topljiva i netopljiva biljna vlakna, mogu fermentirati pod utjecajem crijevne mikroflore (crijevne bakterije koje izazivaju vrenje), ali topiva vlakna su podložnija fermentaciji. Proces fermentacije je koristan za crijeva jer proizvodi „gorivo“ za mikrobiotsku proliferaciju (razmožavanje korisnih bakterija). Mikroorganizmi koji se brzo razmnožavaju, za svoj razvoj koristiti će dušićne otpadne materije koje su potencijalni kancerogeni kada se dugo zadržavaju u debelom crevu. Taj povećan broj mikroba  pridodaje se već formiranoj stolici i izbacuje se sa nefermentiranim, netopivim biljnim vlaknima, stvarajući zdrave uvjete u debelom crijevu.

Neželjeni efekti vlakana

Kod nagle upotrebe veće količine biljnih vlakana mogu se javiti: nadutost trbuha, bolovi, pa čak i zatvor ili proljev.
U tom slučaju treba samo smanjiti količinu unesenih vlakana  i onda postepeno povećavati do optimalne količine.

NAPOMENA
Biljna vlakna NISU zamjena za terapiju propisanu od liječnika.



Biljna vlakna




Biljna vlakna su osnovni, postotno najzastupljeniji sastojak BodyBalans proizvoda. Pod biljnim vlaknima se podrazumijeva dio biljne stanice koji ne podliježe probavi. Sastoji se od lignina i polisaharida (celuloza, hemiceluloza, pektin, gume, sluz). Najvažniji izvori biljnih vlakana u prirodi su žitarice, mahunarke, voće i povrće. Vlakna se pojavljuju u dva oblika: topiva i netopiva. Svaki od ovih oblika djeluje različito u crijevnom traktu i koristi tijelu na drugačiji način. Topiva djeluju kao spužva, netopiva kao čistači. I topiva i netopiva vlakna povećavaju masu stolice, vezujući velike količine vode, što olakšava redovito pražnjenje.

Biljna vlakna su od velike važnosti za funkcioniranje čitavog organizma i imaju povoljan utjecaj na mnoga oboljenja suvremenog čovjeka. Odraslima je potrebno 25-40 grama biljnih vlakana dnevno, a za djecu poslije druge godine života se broj grama izračunava kao broj godina plus 5.

Topiva vlakna

Netopiva vlakna

Topiva vlakna formiraju gel u kontaktu s tekućinom i duže
se zadržavaju u gastrointestinalnome traktu nego netopiva. Stvaraju osjećaj sitosti i utječu na smanjenje kolesterola, triglicerida i šećera. Nalaze se u zobi, ječmu, grahu, soji, grašku, kikirikiju, prokulicama, mrkvi te citrusnom voću.

Netopiva vlakna smatraju se čistačima crijeva, jer se kao nepromijenjena izbacuju iz debelog crijeva, a na svom putu kroz probavni trakt, zahvaljujući velikoj masi i vlažnosti, čiste zidove crijeva i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u crijevima. Nalaze se u integralnim žitaricama, povrću (zelena paprika, kupus, špinat) i voću (višnje, kruške, bobičasto voće).